Iz Srca

Jedna izreka Pabla Picassa kaže;
„..od neba, od zemlje,
od komadića papira,
od prolaznog obrisa,
od paukove mreže..
Trebamo uzeti ono što je za nas dobro, gdje god to pronalazimo.“
Stoga sam vam tu skupio pregršt ljubavi izražene kroz mudre izreke, pjesme, priče i molitve koje su neki dobri ljudi zapisali. Sve je ispremiješano i volio bi da se tu nađe za svakoga ponešto. Jer prave riječi mogu otvoriti srca. Uživajte!

**********************************************************************************

SREĆA I NESREĆA
Jedino bogatstvo siromašnog starca bili su njegov sin jedinac i jedan konj koji mu je orao njivu.
Kad je jednog dana konj pobjegao, svi su u selu povikali: Ajme nesreće!
Svi osim starca koji je govorio: Sreća? Nesreća? A tko to zna...
Za par dana konj se vratio i doveo za sobom cijelo krdo divljih konja.
Svi viknuše: Koja sreća!
Svi osim starca koji je govorio: Sreća? Nesreća? A tko to zna...
Starčev sin slomio je nogu pokušavajući pripitomiti jednog od divljih konja i svi u selu graknuše: Ajme nesreće!
Jedino starac govoraše: Sreća? Nesreća? A tko to zna...
Uskoro se i zaratilo pa jedino starčevog sina zbog slomljene noge nisu regrutirali u vojsku.
Svi naravno viknuše: Kakva sreća!
Svi osim mudrog starca koji je i dalje govorio isto: Sreća? Nesreća? A tko to zna...

**********************************************************************************

MOLITVA FRANJE ASIŠKOG
O Bože, učini me oruđem svojega mira,
da ljubim gdje vlada mržnja,
da opraštam gdje pljušte uvrede,
da pomirujem gdje je svađa,
da budim nadu tamo gdje očaj širi patnju,
da palim svjetlo tamo gdje vlada tama,
da nosim radost tamo gdje stanuje tuga.
O Bože,stvori u meni težnju
da ne tražim utjehu nego da sam tješim,
da ne tražim razumijevanje nego da razumijem druge,
da ne budem ljubljen nego da ljubim.
Jer tko daje, dobiva,
tko sebe zaboravlja, taj nalazi što mu treba,
tko oprašta, bit će mu oprošteno,
a tko umire, taj se budi za vječni život.

**********************************************************************************

Oni koji vjeruju da mogu u pravu su,
kao i oni koji vjeruju da ne mogu.
Henry Ford

To što jeste, Božji je dar vama;
Ono što ćete postati, jest vaš dar Bogu.
nepoznat autor

Čovjek ne može otkriti novi ocean 
ako nema hrabrosti izgubiti iz vida obalu.
André Gide

Sreća je kad je usklađeno ono što misliš, ono što govoriš i ono što radiš. 
Mahatma Gandhi

Kad sam bio mlad divio sam se pametnim ljudima.
Sada sam star i divim se dobrim ljudima. 
Abraham Heschel

Zvuk smijeha uvijek mi se činio najuzvišenijom glazbom u svemiru.
Sir Peter Ustinov

Počni obavljati ono što je nužno,
zatim čini ono što je moguće,
i odjednom - činiš nemoguće.
Sv. Franjo Asiški

**********************************************************************************

ILUZIJA

U začudnom svijetu
iluzija mi živimo
al mu se ne čudimo
ne, ni ne divimo.
Mislimo da sanjamo
samo kada spavamo,
i u vrtlogu neznanja
iz dana u dan,
preživljavamo.

Josip
**********************************************************************************

 

Kad se ljudi slažu sa mnom,
uvijek imam osjećaj
da sam negdje pogriješio.
E. Hemingway

Jednostavan je odgovor na pitanje
je li tvoja misija na Zemlji dovršena.
Ako si još živ, nije.
R. Bach

Osmjehneš li se djeci, ona uzvrate osmijehom.
Osmjehneš li se odraslima,
oni će se zapitati: Zašto se ovaj smije?
Phil Bosmans

Čovjek je kao ljudsko biće
sposoban voljeti nekog,
ali njegova duša, kao Božje svjetlo,
sposobna je voljeti na samo ovaj Svijet
već tisuće svjetova.
Jer srce je ljudsko veće od cijelog univerzuma.
Inayat Khan

Koračaj za tragovima duge;
kroči putovima pjesme, i sve će oko tebe i u tebi biti ljepota.
Pjesma američkih Indijanaca

Nemoj ići tamo gdje te put vodi.
Umjesto toga idi tamo gdje nema puta, i ostavi za sobom trag.
Ralph Waldo Emerson

Očuvaj me od mudrosti koja ne plače,
filozofije koja se ne smije
i veličine koja se ne klanja pred djecom.
Kahlil Gibran

Vjerujem da Bog ima isto toliko imena
koliko ima živih ljudi.
Mahatma Gandhi

Ruke koje pomažu
svetije su od usana koje mole.
Sai Baba

Zatraži i biti će ti dano;
traži i pronaći ćeš;
pokucaj i vrata će ti biti otvorena.
Isus

Brod je siguran u luci,
ali to nije razlog njegovog postojanja.
John A. Shedd

Putovanje od tisuću milja počinje jednim jedinim korakom.
Lao Tse

Hrabrost je najveća od svih vrlina.
Jer ako nemate hrabrosti nećete imati priliku da upotrijebite niti jednu drugu.
Samuel Johnson 

**********************************************************************************

DVA VUKA
Nekada davno je djed svome unuku ispričao jednu životnu istinu:
„U nutrini svakog čovjeka vodi se bitka - kao borba između dva vuka.“
          Jedan vuk predstavlja ZLO: predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, krivnju, samosažaljenje, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam…

          Drugi vuk predstavlja DOBRO: predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru…
         
Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa zapita:
KOJI VUK NA KRAJU POBIJEDI?

          Djed sa smješkom odgovori: „POBJEĐUJE UVIJEK ONAJ KOJEGA HRANIŠ…

**********************************************************************************

ORAO IZ KOKOŠINJCA

Našao neko orlovo jaje i stavio ga pod kokoš. Orlić se izlegao kad i pilići i odrastao sa njima.

Čitavog života orao je radio isto što i kokoši u dvorištu, misleći da je jedna od njih. Kljucao je naokolo u potrazi za bubama i glistama, kokodakao je i lepršao krilima, uzdižući se koji pedalj iznad tla. Prošle su godine i orao je ostarjeo.

Jednog dana ugledao je u visini, na vedrom nebu, čudesnu pticu moćnih raširenih krila, kako lebdi na vjetru.

Stari orao zapanjeno je gledao uvis. "Šta je to?!?" pitao je."
To je orao, kralj ptica", rekla mu je jedna kokoš. "
On pripada nebu, dok mi, kokoši, pripadamo zemlji."

I tako je orao umro među kokošima, ne znajući tko je...
**********************************************************************************

 Svaka stvarno nova ideja na početku djeluje ludo.
Alfred North Whitehead

Najveće otkriće moje generacije jest
da ljudsko biće može promijeniti svoj život promjenom svojih stavova.
William James

Nije bogat onaj koji puno ima, nego onaj koji puno daje.
Erich Fromm

Ne žuri!! Ne brini se!!
Tu smo samo na kratko..
Stoga zastani i pomiriši cvijeće.
Walter C. Hagen

Čovjek je ono što misli tijekom cijelog dana.
Ralph Waldo Emerson

Vjeruj da život vrijedi živjeti, a tvoja će ti vjera to i dokazati.
Willam James

**********************************************************************************
DAVANJE

Kad dajete od onoga što posjedujete, dajete malo.
tek kad od sebe dajete, istinski dajete.
Jer što je vaš imetak nego stvari koje čuvate i nad kojima bdijete iz straha da bi vam sutra mogle uzmanjkati?

A sutrašnjica, što li će sutrašnjica donijeti prepredenu psu,
koji ukapa kosti u pijesak, dok slijedi hodočasnike put svetoga grada?
I što je strah od neimaštine, ako ne sama neimaština?
Nije li strah od žeđe u vrijeme punog zdenca upravo ona žeđa, koja je neutaživa?
Ima ih koji daju malo od mnogoga što posjeduju - a daju da bi bili obasuti hvalom i slavom;
ali ta tajna želja onešišćuje im darove.
A ima ih koji imaju malo, a daju sve.
Ti i takvi su vjernici života i darežljivosti života, i njihova se škrinja nikada ne prazni.
Ima i onih, koji daju s radošću, i ta im je radost nagrada davanju.
A ima i onih, koji daju žaleći što daju, i ta je žalost njihovo krštenje.
Ima onih, koji daju i ne ćute žalost, niti u davanju traže radost, niti misle da čine dijelo vrline.
Oni daju kao što tamo u dolini mirta izdiše svoj život u prostor.
U rukama takovih riječ je Gospodnja, a dubina njihovih očiju Njegov je smješak zemlji.

Dobro je dati kada te zamole, ali je bolje dati nezamoljen, po vlastitoj rasudbi;
a čovjeku široke ruke potraga za onim tko će primiti, veća je radost od samog davanja.
A ima li išta što biste voljeli uskratiti?
Sve što imate jednog će dana biti razdano; Stoga, dajte sada,
da bi doba davanja bilo vaše, a ne vaših nasljednika.

Često kažete: »Dao bih, ali samo potrebitima.«
Ali voćke vašega voćnjaka ne postupaju tako, niti tako čine stada vašeg pašnjaka.
Oni daju da bi živjeli, jer uskratiti znači propasti.
Zacijelo, onaj tko je vrijedan da primi svoje dane i noći, vrijedan je i primanja svega ostaloga od vas.
I onaj, koji je zavrijedio piti vodu oceana života, zaslužuje da napuni krčag vodom vašega potočića.
Ima li veće nagrade od one, koja leži u hrabrosti i povjerenju i čak u milosrđu primanja?
I tko ste vi da bi ljudi trebali pred vama razgolititi grudi i obnažiti ponos, kako biste vi vidjeli njihovu golu i nezastrtu vrijednost?
Najprije se upitajte zaslužujete li da budete davatelj i sredstvo davanja.
Jer uistinu, život je taj koji životu daje - dok ste vi, koji sebe smatrate davateljem, tek svjedok davanja.

I vi koji primate - a svi ste primatelji - ne tovarite na sebe teret zahvalnosti, da ne biste sebe u jaram upregnuli - a ni onoga, koji daje.
Nego se radije zajedno s davateljem uzdignite na krilima njegovih darova;
Jer, biti opterećen svojim dugom znači sumnjati u velikodušje onoga, kojemu je mati širokogrudna zemlja, dok mu je otac Bog.
Khalil Gibran

**********************************************************************************

Značajni problemi s kojima se suočavamo
ne mogu biti riješeni na razini razmišljanja koje je probleme stvorilo.
Albert Einstein

Zbog čega strepite, o vi, malovjerni?
Sve je moguće  onome tko vjeruje.
Isus

Pratite svoje blaženstvo i svemir će otvoriti vrata tamo gdje su nekad bili samo zidovi.
Joseph Campbell

Ljubav odoljeva vremenu koje sve otima;
nikad nije zaista ljubio onaj koji misli da je ljubav prolazna.
Goethe

**********************************************************************************
SLAP

Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja mala kaplja pomaže ga tkati.
Dobriša Cesarić

**********************************************************************************

MOLITVA SIOUX INDIJANACA:

Dozvoli da se moje ruke pune poštovanja
dotaknu stvari koje si Ti stvorio.
Izoštri moje uho da čuje tvoj glas.
Učini me mudrim kako bih spoznao nauk
koji si ti tajnovito stavio u svaki list,
u svaki kamen.

Tražim snagu,
ali ne da bih nadjačao svoju braću,
nego samo da bih nadvladao
svog najvećeg neprijatelja – samoga sebe.
Bože, daj mi mirnoću da podnesem stvari
koje ne mogu promijeniti,
daj mi hrabrost da promijenim stvari
koje mogu promijeniti,
i daj mi mudrost da razlikujem
jedno od drugoga.

Neka ne budem zaštićen od opasnosti,
već da se bez straha suočim s njom.
Neka ne molim za smirenje moga bola,
već za jako srce da ga savladam.
Neka ne tražim saveznike u životnoj borbi,
već da se oslonim na vlastite snage.
Neka ne preklinjem za spas od straha,
već za nadu da osvojim svoju slobodu.

O Ti, uzvišeni, presveti Bože!
Unesi svjetlo u tminu moga srca.
Podari mi ispravnu vjeru, postojanu nadu,
istinsko milosrđe i duboku poniznost s mudrošću i poimanjem,
o Bože, tako da bih mogao činiti ono
što je uistinu Tvoja sveta volja.
Amen.

**********************************************************************************

Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet.
Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe.
Sri Chinmoy

Gađajte mjesec.
Čak i ako ga promašite, završit ćete među zvijezdama.
Les Brown

Um je poput padobrana - funkcionira jedino ako je otvoren.
Thomas R. Dewar

Raj zemaljski je ondje gdje sam ja.
Voltaire

Imaš kist, imaš boje, naslikaj raj i zakorači unutra.
Nikos Kazantzakis

Bože, daj mi snage da podnesem stvari koje ne mogu promijeniti.
Daj mi hrabrosti da promijenim stvari koje trebam promijeniti.
I daj mi mudrosti da razlikujem ovo dvoje.
indijanska
  
Bože, ne tražim lakši teret,
već snažnija ramena.
Sveti Augustin

Naučili smo letjeti kao ptice i plivati kao ribe,
ali još nismo naučili biti braća jedni drugima.
Matin Luther King

Postati čovjek
ljepše je nego postati kralj.
A. G. Matoš

Granice svojih vizija
često smatramo granicama svijeta.
Schopenhauer

Istu bitku u oblacima
gluhi će doživjeti kao munju,
a slijepi kao grmljavinu.
George Santayana

Vjerujte sebi.
Najjednostavnija pitanja ujedno su i najteža:
Tko sam?
Gdje mi je dom?
Kamo idem?
Što radim?
Razmisli o tome ponekad
i gledaj kako se odgovori mijenjaju.
R. Bach

Jedna osoba koja posjeduje čvrsto uvjerenje
jednako je snažna kao njih devedeset devet
koji imaju samo interese...
John Stuart Mill

Pogledaj kornjaču.
Napreduje samo kada ispruži vrat izvan oklopa.
James Bryant Conant

Zaista, kažem vam, što god ste učinili
jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili.
Isus


Pleši, kao da te nitko ne gleda
Pjevaj, kao da te nitko ne čuje
Voli, kao da te nikad nisi bila povrijeđena
i živi, kao da je Raj na Zemlji!
Mark Twain

Mir počinje s osmijehom.
Majka Tereza

Vjeruj. Ne moraš vidjeti cijele stepenice, samo napravi prvi korak.
Martin Luther King

**********************************************************************************

PRIČA O JEDNOJ NEOBIČNOJ ŽABI

Bila jednom jedna grupa žaba.
Okupile su se da bi se natjecale u penjanju. Cilj je bio da se popnu na vrh jednog tornja.
Velika masa se okupila ispod tornja kako bi gledala natjecanje i navijala. Trka je počela.
Iskreno rečeno, nitko iz publike nije vjerovao da se ijedna žaba može popeti na vrh tornja,
jer se to nikad prije nije dogodilo.
Mogle su se čuti riječi poput: "Previše je teško!" ili "Nikad se nitko neće popeti na vrh."
I zaista, malo po malo, žabe su počele odustajati.
Jedna po jedna.
Napredovale su samo one koje su bile najspremnije.
Masa je već počela vikati:
"Preteško je, nikada neće uspijeti!"
Žabe su sve više odustajale, a publika je bivala sve glasnija:
"Nemoguće je popeti se na vrh! To nikad nikome nije uspijelo!"
Ipak ostalo je par najupornijih žaba. One su se samouvjereno penjale ka vrhu tornja.
No, publika je izgleda imala utjecaja na njih, i nastavila im dobacivati,
tako da su na kraju odustale sve žabe osim jedne, koja je sigurno grabila ka vrhu.
Publika je i dalje bila neumoljiva u svojim poklicima:
"Odustani, nitko to nije uradio, pa nećeš ni ti. Šta glumiš?! Šta si si umislila?!"
No žaba se i dalje penjala. Publika je vikala, a žaba se penjala.
I na kraju, žaba se popela na vrh!
Prvi put je to nekome pošlo za rukom! Prvi put je nemoguće postalo moguće.
I naravno, posle toga svi su htjeli da se slikaju sa tom žabom.
Svi su željeli vidjeti je i upoznati, i saznati kako joj je to uspijelo.
Međutim, žaba nije odgovorila ništa.
Žaba je bila gluha.

**********************************************************************************

KAO U ZRCALU
Jednog dana kralj pozove k sebi svoga vazala poznata po pohlepi i okrutnosti zbog kojih su ga se podanici jako bojali. Kralj mu reče:

 "Želim da pođeš po svijetu i nađeš mi uistinu dobra čovjeka." Ovaj odgovori:
"Da gospodaru!" I poslušno pođe u potragu.
 Susreo je mnogo ljudi i razgovarao s njima. Nakon dugo vremena vratio se kralju i rekao:
 "Gospodaru, učinio sam kako ste mi zapovjedili. Po cijelom sam svijetu tražio zaista dobra čovjeka, no takvoga nigdje nisam našao. Ljudi su sebični i zli, dobroga čovjeka jednostavno nije moguće pronaći."
 Kralj ga otpusti i pozove drugog vazala, poznata po dobroti i ljubaznosti, kojeg su podanici jako voljeli. Kralj mu reče:
 "Prijatelju moj, želim da pođeš po svijetu i pronađeš mi uistinu loša čovjeka."
 Ovaj također posluša i pođe na put. Susretao je mnoštvo raznih ljudi, ali kad se vratio, reče kralju:
 "Gospodaru, nisam uspio. Ima brzopletih i nepažljivih ljudi koji se ponašaju kao da su slijepci, no uistinu lošega čovjeka nisam susreo."

**********************************************************************************

VODONOŠINA PRIČA

Vodonoša je imao dva velika keramička vrča. Nosio ih je na ramenima okačene na krajevima dugog štapa. Jedan vrč je imao pukotinu, dok je drugi bio čitav i uvijek je uspjevao prenijeti istu količinu vode. Put od izvora do kuće bio je dug i uvijek je u napuklom vrču donosio samo polovinu sadržaja vode do kuće. Trajalo je to tako dvije godine, iz dana u dan.
Naravno, cijeli vrč je bio ponosan na sebe što do kraja uspješno ispunjava obveze. Siroti napukli vrč se stidio, osjećao poniženo i potišteno, jer je uvijek ispunjavao samo polovinu obveze. Jednog dana nakon dvije godine obratio se vodonoši na izvoru:
- Sram me, jer voda kaplje iz mene cijelim putem do kuće.
Vodonoša mu je odgovorio:
- Jesi li primijetio da cvijeće buja i napreduje samo na tvojoj, a ne i na strani drugog vrča? To je zato, jer si ga ti uvijek zalijevao kada smo se vraćali. Dvije godine uživam u ovom prekrasnom cvijeću, prolazeći pored njega svaki dan. Da nisi takav kakav jesi, onda ni ova ljepota ne bi ukrašavala moj put.

**********************************************************************************

UKRASTI MJESEC

Zen učitelj je živio vrlo jednostavnim životom u maloj kolibi podno planine. Jedne večeri, dok je bio odsutan, lopov se ušulja u kolibu i shvati da u njoj nema ničega i da ne može ništa ukrasti.
U taj trenutak vrati se Zen učitelj i ugleda ga. "Prošao si dalek put da bi me vidio", kaže on lopovu, "i ne bi se trebao vratiti praznih ruku. Molim te, uzmi moju odjeću kao dar."
Lopov je bio zbunjen, ali mu uzme odjeću i pobježe. Učitelj ostane sam pa sjedne gol gledajući mjesec.
"Jadan čovjek", pomisli on, "Da sam mu barem mogao dati ovaj predivan Mjesec".

**********************************************************************************

LJUBAV

Kad te ljubav pozove, odazovi se, iako su joj puti tegotni i strmi.
I kada te krilima zagrli, prepusti joj se, iako te mač, skriven u njezinu perju, može ozlijediti. I kad ti ljubav uputi riječ, vjeruj joj, iako joj glas može razbiti tvoje snove, onako kako sjevernjak vjetar zna poharati vrt.

Jer onako kako će vas ljubav okruniti, tako će vas i raspeti. Onako kako je ona vašemu napretku prilježna, jednako je prilježna i vašemu zastoju. I kao što se uspinje do vaše visine i miluje vam najkrhkije grane što drhte u suncu, jednako će tako sići do vašega korijena i trgati ga iz prionulosti za zemlju.
Poput listova kukuruza, ona vas skuplja unutar sebe.
Protresa vas da bi vas obnažila.
Prosijava vas da bi vas oslobodila ljusaka.
Melje vas sve do vaše bijelosti.
Gniječi vas do vaše gipkosti.
I tada vas uručuje svojoj svetoj vatri, da biste postali sveti kruh za Gospodovu svetu gozbu.

Sve te stvari ljubav će vam činiti da biste saznali tajne vašega srca, i s tim saznanjem postali dio srca života.

Ali ako zbog straha tražite od ljubavi samo mir i užitak, tada će biti bolje da pokrijete svoju nagost i napustite gumno ljubavi, put svijeta, koji nema svoja godišnja doba, i gdje ćete se smijati, ali ne cijelim svojim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne svim svojim suzama.

Ljubav ne daje ništa osim sebe, i ne uzima ništa osim sebe.
Ljubav ništa ne posjeduje, niti se može posjedovati;
jer ljubav je ljubavi dovoljna.

Kad ljubiš, ne reci tada: "Bog mi je u srcu", već radije: "Ja sam u srcu Boga."

I ne pomisli da možeš upravljati putovima ljubavi, jer ljubav, nađe li te vrijednim sebe, upravlja tvojim putovima.

Ljubav nema drugu želju izim samoispunjenja.
Ali ako ljubiš i obuzmu te želje, poželi tada:
rastopiti se i biti poput brzotoka, koji pjeva svoj napjev noći.
Upoznati bol od prevelike nježnosti.
Biti ranjen svojim vlastitim razumijevanjem ljubavi; i krvariti, voljko i radosno.
Probuditi se zorom s krilatim srcem i zahvaliti za još jedan dan ljubavi;
otpočinuti u vrijeme podneva i promišljati ljubavni zanos;
vratiti se kući u predvečerje, zahvalan;
i tada usnuti s molitvom u srcu za svoje ljubljeno, i s pjesmom hvale na usnama.


Khalil Gibran

**********************************************************************************

Brinući o sutrašnjem danu,
možeš uništiti danas.
Janis Joplin

S vremena na vrijeme ljudi zaista shvate
da ne moraju živjeti onako kako im je rečeno.
Alan Keightly

Odbaci sve sumnje i strahove.
Što ima doći, doći će.
Bude li smijeha, smijat ćemo se.
Bude li suza, plakat ćemo.
Čini ono što moraš.
I pusti da se budućnost pobrine sama za sebe.
Faiz Ahmed Faiz

Da bi bio moćan, treba biti kao voda.
Nema li pregrada - ona teče;
postoji li brana - ona stane;
probije li se brana - ona opet poteče;
u četvrtastoj posudi ona je četvrtasta;
u okrugloj - okrugla.
Zato jer je tako popustljiva,
ona je potrebnija od svega i važnija od svega.
Lav  Tolstoj

Pravo istraživačko putovanje
ne sastoji se od traženja novih krajolika,
nego u gledanju drugim očima.
Marcel Proust

Ljude ne možemo ničemu poučiti;
možemo im samo pomoći da to okriju u sebi.
Galileo Galilei

 Ne možeš nadići ono što ne poznaješ.
Da bi upoznao što je izvan tebe samoga,
moraš sam sebe poznavati.
Sri Nisargadatta Maharaj

Tko je bez grijeha,
neka prvi baci kamen.
Isus

Sredi svoje misli,
pa ćeš vidjeti da nemaš što sređivati.
G. Heltai

Ljudsko srce ima nezgodnu naviku da sudbinom naziva
samo ono što ga muči.
A. Camus

Mudar čovjek ne kaže sve što misli,
ali misli sve što kaže.
francuska

Dajemo savjete, ali - pružamo li dobar primjer?
La Rochfoucauld

Ako osuđujete ljude,
nemate vremena da ih volite.
Majka Tereza

Tko ne zna, a ne zna da ne zna,
opasan je - izbjegavajte ga!
Tko ne zna, a zna da ne zna,
dijete je - naučite ga!
Tko zna, a ne zna da zna,
spava - probudite ga!
Tko zna i zna da zna,
mudar je - slijedite ga!
 Konfucije

Ljudski um, kao i sam univerzum,
sadrži sjemenke mnogih svjetova.
Loren Eisley

Čuda se ne događaju u suprotnosti sa prirodom,
već u suprotnosti s onim
što smo navikli smatrati prirodom.
Sv. Augustin

Više je savršenstva u kaplji vode,
nego u bilo kojem stroju
kojeg je čovjek napravio.
Albert Einstein

Siguran znak mudrosti je vidjeti čudesno u običnome.
Ralph Waldo Emerson

Ne čini drugima ono što ne želiš da čine tebi;
Želi i drugima ono za čime žudiš i sam - to je srž ispravnosti, poštuj je..
Mahabharata

Ne postoji put do sreće;
put je sreća.
W. W. Dyer

Zanesen mijenom godišnjih doba,
Bit ćeš sretniji negoli da si
Beznadno zaljubljen u proljeće.
George Santayana

Nemoj se ljutiti što ružin grm nosi trnje,
već se raduj što trnov grm nosi ruže.
arapska

Nije važno raditi što voliš,
već voljeti što radiš.
Sai Baba

Moraš znati u koju si luku krenuo
želiš li uhvatiti povoljan vjetar koji će te tamo odvesti...
Seneka

**********************************************************************************

ZAR NE TREBAMO SVI?

Baš sam se vratio s puta te sam parkiran ispred trgovačkog centra čekao
suprugu da završi s poslom. Čekajući je tako da izađe, krpom sam brisao prljavo
vjetrobransko staklo automobila. S druge strane parkirališta približavao mi se
čovjek, po svemu sudeći, skitnica. Iz njegova izgleda dalo se zaključiti kako nema ni
auto ni kuću ni čiste odjeće ni novca. Postoji vrijeme kada se osjećate velikodušno,
ali postoji i vrijeme kad jednostavno ne želite da vas smetaju. Ovo je bio jedan od
tih "ne gnjavi me" dana.
"Nadam se da me neće tražiti novac“, pomislio sam. I nije. Prišao je i sjeo
na pločnik pored stajališta za autobus iako je izgledao kao da si ni kartu ne bi mogao
priuštiti. Nakon par minuta je progovorio. „Imate jako lijep auto“, rekao je. Iako
odjeven u prnje, odisao je dostojanstvom. Njegova tanka i prljava svjetla brada, uz
to što mu je grijala lice, činila je da izgleda nekako toplo.
„Hvala", odgovorio sam i nastavio brisati automobil. On je sjedio tako u
tišini dok sam ja radio. Očekivano traženje novca nije se dogodilo. I dok je tišina
među nama postajala sve veća, nešto iznutra mi je reklo: "Pitaj ga treba li kakvu
pomoć? "
Bio sam siguran kako će odgovoriti" Da", ali sam svejedno odlučio slijediti
taj unutarnji glas. "Trebate li kakvu pomoć ?", upitao sam. Odgovorio je s četiri
jednostavne, ali duboke riječi koje nikada neću zaboraviti. Mi često tražimo mudrost
u velikanima, očekujemo je od ljudi visokog obrazovanja i dostignuća. Od
čovjeka koji je sjedio na rubu pločnika očekivao sam jedino njegovu prljavu ruku
ispruženu za milostinjom. Umjesto toga, odgovorio je s četiri riječi koje su me
potresle.
"Zar ne trebamo svi? ", rekao je. Osjećao sam se uzvišeno i moćno,
uspješno i važno, iznad skitnice s ulice, sve dok me te četiri riječi nisu udarile poput
metka.

Zar ne trebamo svi?

**********************************************************************************

TEGLA OD KRASTAVACA

Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24 sata na dan nije dovoljno, sjetite se tegle kiselih krastavaca... i kave...
Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu teglu od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Složili su se da jest.

Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i usuo ih u teglu.

Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor između loptica.
Tada je ponovo upitao studente da li je tegla puna.
Opet su odgovorili da jest.

Sljedeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kada ga je usuo, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jedan put da li je tegla puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jest.

Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šalice pune kave i usuo ih u teglu. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali.
'’Sada!'’, rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, '’hoću da shvatite da ova tegla predstavlja vaš život. Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša obitelj, vaša djeca, vaše zdravlje, vaša vjera ... To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo. Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.

Ako napunite teglu pijeskom, nema mjesta za kamenčiće i teniske loptice.
Isto tako je i u životu. Ako potrošite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari.

Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću. Igrajte se sa djecom.
Nađite vremena za odlazak liječniku. Izvedite suprugu na večeru. Uvijek će biti vremena da se očisti kuća i urade popravci. Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak.'’

Jedna studentica je podigla ruku i upitala šta je predstavljala kava.
Profesor se nasmijao. '’Drago mi je da ste pitali. Nju sam usuo, da bi vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šalicu kave sa prijateljem.'’

**********************************************************************************

TO JE ŽIVOT

Čovjek i njegov sin su jednog dana išli šumom.

Odjednom se dječak spotakne i osjećajući bol kriknu: "Ahhh!"
Iznenada, začu glas koji je dolazio s planine: "Ahhh!"

Znatiželja ga obuze pa ponovo pusti glas:
"Tko si ti?"
Ali, odgovor koji dobi, bijaše: "Tko si ti?"
Obuze ga ljutnja, pa reče: "Kukavico!"

Glas odgovori: "Kukavico!"

Dječak pogleda oca i upita ga: "Tata, što se ovo događa?"

"Sine", reče otac, "obrati pažnju."
Tada otac viknu: "Divim ti se!"
Glas odgovori: "Divim ti se!"
Otac ponovo uzviknu: "Predivan si!"
Glas reče: "Predivan si!"

Dječak je stajao iznenađen, ali još uvijek ne shvaćajući što se zapravo događa.

Otac mu objasni: "Ljudi ovo zovu  'jeka'. Ali, to je zapravo 'život."


Život ti uvijek vraća ono što ti daješ. Život je ogledalo tvojih djela. Želiš li više ljubavi, daj više ljubavi. Želiš li više dobra, podari više dobra. Želiš li razumijevanje i poštovanje, tada razumijevaj i sam poštuj. Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom i da te poštuju, tada i ti budi strpljiv s ljudima i poštuj ih. Ovo pravilo odnosi se na svaki aspekt života. Život ti uvijek vraća ono što daješ. Tijek tvoga života nije slučajnost, on je ogledalo tvojih djela."

**********************************************************************************

Uzmi osmijeh i
daruj ga onome tko ga nikad nije imao.
Uzmi zraku sunca i
učini da odleti tamo gdje vlada noć.
Otkrij izvor i
okupaj onoga tko živi u blatu.
Uzmi suzu i
položi je na lice onoga tko nikad nije plakao.
Uzmi hrabrost i
stavi je u dušu onoga tko se ne smije boriti.
Otkrij život i
pripovijedaj o njemu onome tko ga ne može shvatiti.
Uzmi nadu i
živi u njezinoj svjetlosti.
Uzmi dobrotu i
daruj je onome tko ne zna darivati.
Otkrij ljubav i
pokaži je čitavom svijetu.
Mahatma Gandi

**********************************************************************************

Sretnome i olovo pluta,
a nesretnome i pluto tone.
narodna poslovica

Ako ste u životu 98% sretni a 2% nesretni,
i ako se koncentrirate 100% na ovih 2%,
vaš će život biti nesretan.
A ako ste 98% u životu nesretni a 2% sretni
i ako se 100% koncetrirate na ovih 2%,
vaš će život biti sretan!
nepoznat autor

Nesavršenstvo nije negacija savršenstva,
a konačnost ne poriče beskonačnost.
To se samo cjelina iskazuje u dijelovima,
to se beskraj otkriva u granicama.
Tagore

Mrak ne može protjerati mrak; samo svjetlo to može.
Mržnja ne može protjerati mržnju; samo ljubav to može.
Martin Luther King

Počnite činiti ono što smatrate da je potrebno učiniti;
počnite biti ono što smatrate da bi društvo trebalo postati.
Vjerujete u slobodu govora? Tada govorite slobodno.
Cijenite istinu? Tada je izrazite.
Vjerujete u otvoreno društvo? Tada budite otvoreni.
Vjerujete u čestito i čovječno društvo? Tada postupajte čestito i čovječno.
Adam Michnik

Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.
Mahatma Gandi

Ne poistovjećujte mišljenje i djelovanje,
ili znanje i mudrost;
jedno vam pomaže zarađivati za život,
a drugo vam pomaže živjeti.
Sandra Carey

Uzmi si vremena za razmišljanje,
ali kad stigne vrijeme za djelovanje,
prestani razmišljati i kreni.
Andrew Jackson

Ispravan postupak u pogrešnom trenutku ne služi ničemu.
Nepomičnost može biti najupečatljiviji postupak.
Kao što djelovanje može odražavati hrabrost,
čekanje može odražavati mudrost.
Ali, ako čekamo da dobijemo dopuštenje, da se osjećamo više motivirano,
da postane lakše, da strah nestane ili da na vrbi rodi grožđe,
mogli bismo propustiti svaku priliku za djelovanje.
Ako čekamo savršeni trenutak, mogli bismo otkriti da uopće nismo živjeli.
Dan Millman

Iskustvo nije ono što se dogodi,
već naš pristup onome što se dogodilo.
Aldous Huxley

Neuspjeh je prilika da pokušate mudrije.
Henry Ford

Ne moram pobijediti, ali moram biti čestit.
Ne moram uspjeti, ali moram biti dorastao svjetlosti koju posjedujem.
Abraham Lincoln

Naša najveća slava nije u tome da nikada ne padnemo,
već da se svaki put kad padnemo podignemo.
Konfucije
  
Ne dopustite da ono što ne možete učiniti, smeta onome što možete učiniti.
John Wooden

I poslije slabe žetve
treba sijati.
Seneka

Slušaj onoga koji te upozorio na tvoje mane
kao da ti je otkrio najveće blago.
Buddha

Nova mora moći ćeš otkriti
tek kad stekneš dovoljno hrabrosti da iz vida izgubiš obalu.
nepoznat autor

Život je ono što se događa
dok vi pravite planove za život.
J. Lennon

Za većinu ljudi
život je kao ružno vrijeme:
stanu i čekaju da prođe.
nepoznat autor

Tko hoće nešto učiniti, nađe način;
tko neće, nađe opravdanje.
P. Picasso

Ako ponavljate isto,
postižete iste rezultate.
nepoznat autor

Ako posadite otrovni bršljan,
s njega nećete brati jagode.
William Stephens

Energija slijedi misao;
čovjek se kreće prema onome što može zamisliti,
ali to ne prekoračuje.
Ono što mislimo, očekujemo ili vjerujemo
oblikuje i boji naše iskustvo.
Produbljujući svoja najdublja vjerovanja o tome što je moguće,
mijenjamo svoj doživljaj života.
Dan Millman

I ti ćeš spoznati istinu, i istina će te osloboditi.
Isus

Susrećemo mnogo ljudi koji govore o slobodi,
ali ih nalazimo vrlo malo koji nisu sav svoj zivot
posvetili tome da sebi skuju okove.
Gustave Le Bon

Oko za oko i cijeli svijet će biti slijep.
Mahatma Gandhi

Ne sijeci istinom kao nožem, nego je govori s ljubavlju.
Paramahamsa Swami Mahesvarananda

Život ti se pretvara u ono što misliš.
Marko Aurelije


Kakve su ti uobičajene misli takva će biti i narav tvoje duše - jer misli duši daju boju.
Marko Aurelije

Mjera je mentalnog zdravlja sklonost pronalaženja dobroga u svemu.
John M. Templeton

Negodovao sam jer nisam imao cipela,
sve dok nisam sreo čovjeka bez nogu.
perzijska

U srži mudrosti je nježno uspostavljeni red.
Pam Brown

Zlatno pravilo ponašanja je uzajamno uvažavanje,
spremnost da uvijek vidimo istinu
u sitnim pojedinostima i iz različitih kutova.
Mahatma Gandhi

Shvatiti nevažnost vremena
znači kročiti kroz vrata mudrosti.
Bertrand Russell

U životu treba težiti dvama ciljevima:
prvo, da dobiješ ono što želiš,
a nakon toga, da u tome i uživaš.
Samo najmudriji ostvare potonje.
Logan Pearsall Smith

**********************************************************************************

AKO ŠUTIŠ
Ako šutiš - šuti iz ljubavi;
ako govoriš - govori iz ljubavi;
ako opominješ - opominji iz ljubavi;
ako opraštaš - opraštaj iz ljubavi.
U mjeri u kojoj ljubav u tebi raste,
raste i tvoja ljepota,
jer ljubav je ljepota duše.
Neka svršetak svih naših djela bude ljubav.
To je naš cilj, prema tom cilju trčimo.
Kad ga dosegnemo, naći ćemo počinak.
Ljubi- i čini što hoćeš!
Sveto Pismo ne zapovijeda ništa osim ljubavi.
Prema Bogu ne idemo hodajući, nego ljubeći.
Sam ljubljeni nagrada je za ljubav.
Sv.Augustin

**********************************************************************************

POSLJEDNJA VOŽNJA TAKSIJEM

Radio sam kao taksist prije dvadeset godina. Jednom, u sred noći, stigao sam na poziv u zgradu koja je bila posve u mraku, osim jednog svjetla s prozora u prizemlju. Pod ovakvim okolnostima, mnogi taksisti bi zatrubili samo jednom ili dvaput, pričekali minutu i onda se odvezli. Ali ja sam vidio previše siromašnih ljudi koji su ovisili o taksijima kao njihovom jedinom prijevoznom sredstvu. Ako u zraku ne bih namirisao opasnost, uvijek bih otišao do vrata. Putnik bi mogao biti netko kome je potrebna moja pomoć, razmišljao sam. Pa sam otišao do vrata i pokucao.

„Samo trenutak“, rekao je krhki, stariji glas.

Čuo sam da se nešto vuče po podu. Vrata su se otvorila nakon duge pauze. Ispred mene je stajala niska žena u osamdesetim. Nosila je haljinu s uzorkom i šeširić na koji je bio pričvršćen veo, kao netko iz filma iz 40-ih. Pored nje je bio mali najlonski kofer. Stan je izgledao kao da nitko u njemu nije živio godinama. Sav namještaj je bio prekriven plahtama. Nije bilo satova na zidovima, ni sitnica ili posuđa po pultu. U kutu je bila kartonska kutija puna fotografija i staklarije.

„Hoćete li, molim Vas, odnijeti moju torbu do auta“, rekla je.
Odnio sam kofer do taksija, a onda sam se vratio da pomognem ženi. Primila me je pod ruku i hodali smo polako prema rubu pločnika. Stalno mi je zahvaljivala za moju ljubaznost.
„Ma, nema na čemu“, rekao sam joj. „Ja se samo pokušavam odnositi prema mojim putnicima kao što bih volio da se drugi odnose prema mojoj majci“.
„Oh, Vi ste tako dobar dečko“, rekla je. Kad smo ušli u taksi, dala mi je adresu i onda me upitala: „Bismo li se mogli provesti kroz centar grada“?
„To nije najkraći put“, brzo sam joj odgovorio.
„Nema veze“, rekla je. „Meni se ne žuri. Na putu sam za dom za starije.“
Pogledao sam u retrovizor. Oči su joj svjetlucale.
„Nemam više nikog od obitelji“, nastavila je. „Liječnici kažu da neću još dugo.“
Neprimjetno sam se nagnuo i isključio taksimetar. „Kojim putem biste željeli ići“, upitao sam.

Vozili smo se po gradu sljedeća dva sata. Pokazala mi je zgradu gdje je nekad radila kao operator dizala. Provezli smo se kroz kvart gdje su ona i njen muž živjeli kao mladenci. Molila me da se zaustavim ispred jednog skladišta za namještaj koje je nekad bilo plesni salon u koji je odlazila kao djevojčica. Ponekad bi me zatražila da usporim ispred neke zgrade ili ugla, i sjedila je zureći u tamu, ne govoreći ništa. Kad se prva zraka sunca počela pojavljivati na horizontu, iznenada je rekla:
„Umorna sam. Krenimo sada.“

U tišini smo se vozili do adrese koju mi je dala. To je bila niska zgrada, poput doma za rekonvalescente, s kolnim prilazom koji je prolazio ispod trijema. Dva teklića su prišla taksiju čim smo se zaustavili. Puni obzira i pažnje, pratili su svaki njen pokret. Mora da su je očekivali. Otvorio sam prtljažnik i odnio mali kofer do vrata. Žena je već sjedila u invalidskim kolicima.

„Koliko Vam dugujem“, upitala je, otvarajući torbicu.
„Ništa“, odgovorio sam.
„Od nečeg morate živjeti“, odgovorila mi je.
„Ima i drugih putnika.“
Skoro bez razmišljanja, nagnuo sam se i zagrlio sam je. Čvrsto se držala za mene.
„Pružili ste staroj ženi jedan trenutak sreće“, rekla je. „Hvala Vam.“
Stisnuo sam joj ruku i odšetao u maglovito jutarnje svjetlo. Iza mene, vrata su se zatvorila. To je bio zvuk svršetka života.

U toj smjeni nisam više vozio ni jednog putnika. Besciljno sam vozio, izgubljen u mislima. I ostatak toga dana, jedva da sam progovarao. Što bi bilo da je žena dobila nekog ljutog vozača, ili nekog tko je nestrpljiv da završi svoju smjenu? Što bi bilo da sam ja odbio vožnju, ili zatrubio jednom i onda se odvezao? Kad malo razmislim, mislim da je to najvažnije što sam napravio u svom životu. Osuđeni smo na to da mislimo da nam se životi vrte oko važnih trenutaka. Ali važni trenutci nas često uhvate nespremne — prekrasno zapakirani u ono što bi neki nazvali nevažnim.

**********************************************************************************

UZALUD POTROŠEN ŽIVOT

Bio jednom jedan splavar koji je prevozio ljude splavom preko rijeke. Jednom tako naiđe i učitelj, nekakav samosvijesni i ponosni čovjek, i stupi na splav. "Na drugu obalu, molim", reče splavaru.

       Otisnuše se od kraja i zaploviše preko široke rijeke, a učeni čovjek upita splavara:

“Bijaše li ikad, imperfektom rečenim pitam te, da nevrijeme sruči se dok ti splavom plovijaše?"

Splavar ga pogleda sa izrazom u očima kao da pokušava dokučiti je li ovaj normalan. Tada reče prijateljski: “Ne razumijem ti ja takva zamršena pitanja.“

“He, he", ponosno će učitelj, "zar nisi nikada učio jezika u školi?”
“Nisam“, jednostavno odgovori splavar.
“Tada si pola svoga života potrošio uzalud, moj gospodine, jer znanost je ono što čovjeka u životu uzdiže te on, uman, sve životinje nadvisuje, skoro božanskim, tada, nazvati se može", reče učitelj s uzdignutim kažiprstom.
Splavar je šutio.

        Ali ne prođe dugo i diže se jak vjatar, rijeka se uzmuti, nebo se namrgodi, a splav poče gubiti pravac uza sve splavarove napore. Udariše gromovi i kiša kao iz kabla.
Nato se splavar nagnu k profesoru:
"Plivaše ti znaše?” upita vragolasto.
“Ne, ne znam plivati”, začuđeno će profesor.
“E, moj božanski gospodine, tada si potrošio čitav svoj život uzalud, jer mi upravo tonemo.”

**********************************************************************************

ATEIST
Ateist je pao sa stijene. Kako se kotrljao dolje, uhvatio se za granu malog drveta. Tu je visio između neba i iznad kamenja tristo metara ispod sebe, znajući da neće moći dugo izdržati.
Tada mu dođe misao na pamet. "Bože!" povika svom snagom.
Tišina. Nitko nije odgovorio.
"Bože!" povika ponovno. "Ako postojiš, spasi me i ja obećavam da ću vjerovati u te i druge učiti da vjeruju."
I ponovno šutnja! Skoro u šoku pade s grane kad začu snažan glas kako odjekuje kanjonom: "To svi kažu kad su u nevolji."
"Ne, Bože, ne!" uzviknu sada s više nade. "Ja nisam kao drugi. Ne vidiš li da sam već počeo vjerovati čuvši tvoj glas? Ono što ti trebaš sada učiniti jest da me spasiš i ja ću naviještati tvoje ime do kraja zemlje."
"Vrlo dobro", odgovori Glas. "Spasit ću te. Pusti tu granu."
"Pusti tu granu?" uzviknu čovjek sav izvan sebe. "Misliš li da sam lud?"

**********************************************************************************
MOGU LI KUPITI SAT TVOG VREMENA?

Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.

- "Tata, smijem li te nešto pitati?" - reče sin.
- "Da, naravno, reci, što je?" - odgovori tata.
- "Tata, koliko zarađuješ na sat?"
- "To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?" - kaže otac gnjevno.
- "Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?"
- "Ako već moraš znati, zarađujem 50 dolara na sat."
- "Oh," - reče dječak zamišljeno i nastavi:
- "Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?"

Otac je bio bijesan: "Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i odi ravno u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječje idiotarije!"

Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata. Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja. "Kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?" - mislio je otac. Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio: "Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara... Stvarno ne pita često novac..." Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.

- "Jesi zaspao, sine?" - upitao je.
- "Ne, tata, budan sam" - odgovori dječak.
- "Razmišljao sam... Možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio."

Dječak se uspravio, smiješeći se. "Oh, hvala ti, tata!" - poviknuo je. Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica. Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti. Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.

- "Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?" - planu otac.

- "Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam." - odgovori dječak. "Tata, sada imam 50 dolara. Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra doma ranije. Želim večerati s tobom."

Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oprost.

**********************************************************************************

RUŽAN I DEBEO

Sve se ovo dogodilo kad sam imao devet godina. Više se ne sjećam točno, ali mi je još uvijek ostalo u sjećanju kad smo majka i ja jednog lijepog dana išli uzduž ulice. Posve iznenada počeo sam se tresti od smijeha. Kad me je majka upitala što mi je to tako smiješno, pokazao sam joj jako, jako debelu gospođu koja se upravo prema nama gegala, kako mi se tada učinilo, kao šopana patka.
Naglo, kao gromom udarena, majka je stala. Pustila je moju ruku. Ona se nije smijala, a njezine prve riječi - koje nisam razumio - zvučale su zlovoljno. Onda se sagnula k meni tako da je njezino lice bilo posve do mojeg i rekla je:
"Ali, za volju Božju, to bih mogao i ja biti! Možeš li, dijete moje, to ponoviti?"
Ponovio sam to, ali nisam shvatio što to znači. Tada je majka rekla:
"Mi ćemo od toga napraviti igru: uvijek kad vidiš koga da je predebeo ili premršav, krivonog, mrzovoljan ili iznakažen, ili ružan, ili slabo uči, ili se ne zna ni igrati - onda zamisli da si ti u njegovoj koži, a on da je u tvojoj."
To mi se svidjelo. I od tada sam se uvijek igrao tom igrom i iz godine u godinu u takvim sam situacijama ponavljao: "Ali, za volju Božju, to bih mogao i ja biti!"
I tako mi više nije dolazio smijeh, već ljubav i poštovanje prema takvim ljudima.

**********************************************************************************

SOKRATOVA TRI SITA
Sokrat je slovio za mudraca. Jednog dana ga potraži neki čovjek i reče:

''Znaš li što sam sve čuo o tvome prijatelju?''
'Trenutak'', odgovori Sokrat, ''prije nego što mi ispričaš volio bih da prođeš jedan brzi test. Da li si to što mi želiš reći prosijao kroz tri sita?''
''Tri sita?''

'Da'', odgovori Sokrat, ''prije nego što ispričaš neke stvari o drugome, dobro je uzeti malo vremena i prosijati ono što želiš reći. To nazivam test od tri sita! Prvo je sito ISTINE. Jesi li provjerio da li je istina ono što mi želiš ispričati?''
''Ne, pa i nisam. Nisam vidio, samo sam čuo kako pričaju.''
 'Dobro! Ne znaš da li je to istina. Probajmo ponovo: pokušajmo prosijati drugačije, sad ćemo uzeti sito DOBROTE. Ono što mi želiš ispričati o prijatelju, je li nešto dobro?''
'Ne, baš suprotno! Čuo sam kako se tvoj prijatelj loše ponio.''
'Dakle,'' nastavi Sokrat, ''želiš mi ispričati loše stvari o prijatelju, a nisi siguran jesu li istinite. To i nije baš ohrabrujuće! Još uvijek možeš proći test, jer je ostalo još sito KORISTI. Je li korisno da mi ispričaš sve što je moj prijatelj učinio?''

''Korisno? Pa i ne, ne vjerujem da bi ti to moglo koristiti.''

''Dakle,'' zaključi Sokrat, ''ono što mi želiš ispričati nije Istina, ni Dobro, ni Korisno, pa zašto bi mi onda pričao. Ne želim ništa znati od onoga što si mi htio ispričati, i tebi će biti bolje da sve to zaboraviš.''

**********************************************************************************

KRALJEV SAVJETNIK
Bio jednom jedan kralj, dobar i pravedan. Često je preodjeven obilazio svoje kraljevstvo da vidi kako živi njegov narod. Dođe jedne večeri do neke siromašne kolibe, pogleda kroz prozor i ugleda unutra nekog židova kako izriče blagoslov. Na stolu je bila skromna večera. Pokuca i zamoli za prijem. „Dobro došao“, reče židov, „ sjedni kraj mene, gdje ima za jednoga, bit će i za dvojicu“. Dok su jeli, upita gost: „Od čega ti živiš?“ „Ja sam postolar, svako jutro sa svojim alatom krenem gradom i ljudi mi donose svoju poderanu obuću“. „A što, ako sutra ne bude posla?“, upita kralj. „Sutra?“, začuđeno će postolar. „Sutra je sutra, novi dan. Neka je blagoslovljen Bog svaki dan!“
Kad je sutradan postolar stigao u grad, ugleda velike natpise: „Kraljeva naredba: Ovaj je tjedan zabranjeno popravljanje obuće!“„Svašta!“, pomisli postolar, „što sve kraljevima ne padne na pamet! No, dobro, ljudima ću u kuće nositi vodu.“ I zaradio je dovoljno za večeru.
I opet dođe preodjeveni kralj i reče postolaru: „Zabrinuo sam se za te kad sam vidio one natpise i pitao se kako ćeš danas zaslužiti svoj kruh“. Postolar mu ispriča što je toga dana radio. „A što, ako sutra ne bude posla?“ „Sutra?“, reče postolar. „Ah, sutra je sutra. Neka je blagoslovljen Bog svaki novi dan!“.
Sljedećeg jutra vojnici su stajali unaokolo vičući: „Kraljeva zapovijed: Ovaj se tjedan ne smije nositi voda niti popravljati obuća!“ Postolar odluči poći u šumu, sjeći drva i prodavati ih. Zaradi tako večeru za dvije osobe. Eto opet na večer nepoznatog gosta. Dok su jeli, upita: „A što, ako sutra ne bude posla?“ „Sutra?“, pogleda ga postolar. „Sutra je sutra. Neka je blagoslovljen Bog svaki novi dan!“.
Kad je postolar sutradan krenuo u šumu, zaustaviše ga vojnici: „Svi koji idu u sječu drva, moraju ovaj tjedan čuvati stražu u kraljevoj palači“. Oduzeše mu sjekiru i dadoše mu mač. Stražario je besplatno cijeli dan. Idući kući razmišljao je kako će pogostiti svoga gosta. Zamoli seoskog trgovaca za pomoć. Za uzvrat, u polog je morao ostaviti mač. Za svaki slučaj, istesao je sebi mač od drveta i djenuo ga u korice. Navečer dođe nepoznati gost i začudi se spremljenoj večeri: „Otkud to? Vidio sam da si cijeli dan stražario i nisi ništa zaradio“. Postolar mu sve ispriča i smiješeći se pokaza mu drveni mač. Gost upita: „Ali što, ako ti sutra narede da pokažeš mač?“ „Sutra?“, reče postolar. „Sutra je sutra. Neka je blagoslovljen Bog svaki novi dan!“.
Tek što je sljedećeg jutra postolar stigao pred kraljevsku palaču, pristupi mu narednik: „Ej, ti, dođi ovamo! Pred zatvorskim zidom je ubojica kojeg danas treba pogubiti. Kralj je zapovjedio da mu ti odsiječeš glavu!“ Užas obuze postolara: „Ne mogu i ne smijem ubiti čovjeka.“ Narednik nije popuštao. Mnoštvo se znatiželjnika okupilo. Postolar priđe osuđenome, pogleda mu u oči i uvjeri se da on nije ubojica. Tiho se pomoli da Bog obojicu spasi iz nevolje. A onda, prije nego je izvukao svoj mač iz korica, povika iz svega glasa: „Bože, Gospodaru neba i zemlje, života i smrti! Ako je ovaj čovjek ubojica, neka mu moj mač odrubi glavu. A ako je nedužan, učini da moj mač, čelični, postane drven!“
Nastade velika tišina. Kad je postolar u vis isukao mač, svi su mogli vidjeti: mač je drven. Mnoštvo je klicalo u oduševljenju. A kralj iziđe iz palače, priđe postolaru i otkrije mu se. Zagrli ga i reče mu: „Od danas, ti si moj glavni savjetnik!“

**********************************************************************************

"Krajnja slabost nasilja je ta što je to jedna spirala koja stalno ide prema dolje, rađajući istu onu stvar koju želi uništiti. Umjesto smanjenja zla,ono ga umnožava. Uz pomoć nasilja vi možete ubiti lažova, ali ne možete ubiti laž, niti uspostaviti istinu. Uz pomoć nasilja vi možete ubiti onoga koji mrzi, ali ne možete uništiti mržnju. U stvari, nasilje samo povećava mržnju...Vraćanje nasilja nasiljem povećava nasilje, donoseći još crnji mrak noći kojoj već nedostaju zvijezde. Mrak ne može otjerati mrak; samo svjetlost može to učiniti. Mržnja ne može otjerati mržnju; samo ljubav može to učiniti."
Dr. Martin Luther King

 **********************************************************************************

 BRAK
Zajedno ste rođeni, i zajedno ćete biti u vijek.
Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti rasprše vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom sjećanju Boga.
Ali neka vaša zajednost bude prostrana
I neka nebeski vjetrovi plešu između vas.

Ljubite jedno drugo, ali ne činite od ljubavi kopču.
Radije neka ljubav bude neumorno more među obalama vaših duša.
Točite čašu jedno drugome, ali ne pijte iz iste čaše.
Dajte jedno drugome od svoga kruha, ali ne jedite istu krišku.
Pjevajte i plešite zajedno i radujte se,
ali neka svako od vas bude i sam,
onako kako su same strune lutnje, dok trepere istom glazbom.

Dajte vaša srca, ali ih ne dajte jedno drugome u posjed.
Jer samo ruka Života može držati vaša srca.
I stanite zajedno, iako ne preblizu;
Jer stupovi hrama stoje odvojeno,
A hrast i čempres ne rastu jedno drugom u sjeni.
Khalil Gibran

**********************************************************************************

SAMOSAZNANJE

Vaša srca u tišini znaju tajne vaših dana i noći.
A uši vam žeđaju za glasom saznanja vašega srca.
Vi biste rado riječima čuli ono, što oduvijek mislima znadete.
Rado biste prstima taknuli nago tijelo vaših snova.
I dobro je tako, valja vam tako.
Skroviti vrutak vaše duše trebao bi izbiti i mrmorno poteći k moru,
pa bi se bogatstvo vaših bezdana otkrilo vašim očima.
Ali neka ne bude vaganja vašega neznanog blaga.
I ne pretražujte dubine vašeg znanja mjernim štapom ili sondom.
Jer jastvo je more, beskrajno i nemjerljivo.

Ne recite: »Našao sam istinu«, nego radije:
»Našao sam jednu od istina.«
Ne recite: »Našao sam stazu duše.«
Recite radije: »Susreo sam dušu, koja kroči mojom stazom.«
Jer, duša kroči svim stazama.
Duša ne kroči po crti, niti raste poput trske.
Duša se rascvjetava kao lotos od bezbroj latica.
Khalil Gibran

**********************************************************************************

POVRATAK
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tom trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
Dobriša Cesarić

**********************************************************************************

KRIST NA ŽALU

Krist jednom stade na žalu
tražeć ljude za velika djela
da love srca božanskom Riječi.

O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.

Ja sam siromašan čovjek.
Moje blago su predanost Tebi
i srce čisto da idem s Tobom.

O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.

Ti trebaš dlanove moje,
moga srca ražaren plamen
i kaplje znoja, samoću moju.

O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.

Ti i ja krećemo danas
lovit' srca na moru života
a mreža bit će Riječ Božja prava.

O Bože, zar si pozvao mene?
Tvoje usne moje rekoše ime.
Svoju lađu sada ostavljam žalu,
odsad idem kamo šalješ me ti.

Karol Woytila

**********************************************************************************

10 NAČELA INDIJANACA:


1. Zemlja je naša Majka, brinite se o njoj...

2. Poštujte sve svoje odnose...

3. Otvorite srce i dušu Velikom Duhu...

4. Sav je život svet, odnosite se prema svim stvarima s poštovanjem...

5. Od Zemlje uzmite samo ono što je potrebno i ništa više...

6. Učinite ono što treba učiniti za dobrobit svih...

7. Neprestano zahvaljujte Velikom Duhu za svaki novi dan

8. Govorite istinu, ali samo o dobru u drugima...

9. Slijedite ritmove prirode, ustajte i liježite sa Suncem...

10. Uživajte u svom životnom putovanju, ali ne ostavljajte tragove...

**********************************************************************************

ŠTO SAM TI JA GOSPODINE

Što sam Ti ja Gospodine?
Malena kap koja želi
utažiti žeđ pustinje
Pramen vatre koji želi
ugrijati ledeno stijenje
Kamenčić pijeska koji želi
postati plodno tlo
Što sam Ti ja Gospodine?
Mucaj na usnama koji želi
pjevati pjesmu slave
Neispričana priča koja uvijek
započinje od početka
a nikada ne stiže do kraja
Što sam Ti ja Gospodine?
Dijete
koje s takvom pomnjivošću stvaraš
da za njeg umireš na križu
Ne razumijem Gospodine
ne shvaćam tu Ljubav
kojom me neprestano
zadivljuješ!

Lili

**********************************************************************************

PLIMA

Ruše se uvjerenja,
padaju kao domine.
U nama je ključ stvaranja,
pomoću istine.

Potaknuta time
diže se nova jača plima.
Donosi sklad sa svime,
propovijeda mir sa svima.

Jer sve je mijena,
mijenja se svijest.
I sve je ljubav
Sve što Jest.

Josip

**********************************************************************************

S VREMENA NA VRIJEME

S vremena na vrijeme zaboravim
tko sam, kuda idem
i s kojim razlogom,
velom privida spuštam se do dna.
A onda se opet uzdižem
vječnom pobjedom života nad smrću.
I budim se iz sna.

Jer Bože,
čega da se bojim,
kad u Život vjerujem!

Josip

**********************************************************************************

OPOMENA

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde

Antun Branko Šimić

**********************************************************************************

POZIV
"Ne zanima me od čega živiš. Želim znati za čim čudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga.
Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li spreman riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog ove pustolovine koju nazivamo životom
Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec. Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli, jesu li te životna razočarenja otvorila ili si se skrutio i zatvorio od straha da ponovno ne osjetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju i svoju, a da je pritom ne moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati.
Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, i možeš li divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi, realni, svjesni ljudskih ograničenja.
Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita. Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga kako bi bio iskren prema sebi; jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju, a pritom ne iznevjeriti sebe; možeš li biti izdajica i samim time vrijedan povjerenja.
Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu, pa i ako nije lijepa, svakoga dana, i možeš li svoj život nadahnjivati njezinom prisutnošću.
Želim znati jesi li dovoljno snažan da živiš s neuspjehom, svojim i mojim, i da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mjesecu: "To!"
Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš. Želim znati jesi li sposoban ustati, nakon noći ispunjene tugom i očajem, umoran i do kostiju izubijan, i učiniti sve što je potrebno kako bi nahranio svoju djecu.
Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre i ne posustajati.
Ne zanima me gdje si ili što ili s kim si studirao. Želim znati što te u tebi samom gura naprijed u trenucima kad se sve ostalo ruši.
Želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li usitinu osobu koja jesi u trenucima praznine."
 
Oriah

**********************************************************************************

Svijet je okrugao,
a mjesto koje se možda doima kao kraj može biti i početak.
Ivy Baker Priest